17. 11. 26.
Jane Austen: Pride and Prejudice, naslovnica izdanja iz 1894. Ilustracija: Hugh Thomson

Što se čita? (1)

Start

Nakon što smo ih pitali što slušaju (ovdje i ovdje), red je da filozofe pitamo i što čitaju, što su nedavno čitali, što bi preporučili itd. 

Započinjemo s prijedlozima članova projekta “Javna filozofija”, koji  stoje iza Kronike. 


Miroslav Krleža, Na rubu pameti (1938)

Premda književnost ništa ne uči, barem sam tako učio, svakako je nešto neodoljivo kada vas pogodi estetski doživljaj, kada su sadržaj i forma spojeni tako da se čini da je ono što čitaš neizbježno moralo biti tako. Na rubu pameti je takvo djelo koje je, rekao bih, uvijek relevantno na ovom prostorima gdje je blato, čini se, zauvijek duboko i gusto i jednako razmrljano po starim i novim fasadama čudnih stambenih zgrada, raznih ustanova i finih establišmenta, od kuda još uvijek isparava i taloži se na mojim i našim, komunalnim moždanim vijugama. Ako se iz književnosti uopće i može nešto shvatiti, barem nešto “vidjeti”, onda sam si bar potvrdio da mi fali podosta “pogleda na svijet”, pa ne mora čuditi da često i sam imam slične doživljaje svakodnevice:

“Frule, gusle, drvena glazbala, alt, svileni pramovi, vijorenje svilenih pramova, praporci, kavalkada, galop, silan uznemireni galop oklopljenog konjaništva, ustalasan vihorno i kao grmljavina glasan galop: grive, trube, trka, hajka, brzina, jurnjava čitavog jednog golog čovječanstva za idilom: okomit pramen dima nad sretnim krovom, mlijeko u rosnatom kositrenom vrču na tabli starinskog stola, žubor vrela, klokot cimbala, zvonjava harfe.
A za milimetar desno: lokomotive, mitraljeze, zakoni, ostruge, topovi, šum tvornica, osjećaj praznine, potpuni vakuum u glavama i srcima, okomita osovina apsolutne tmine oko koje kovitlaju beskrajno ogromne količine mraka i šume kao vjetar.” 

Hannah Arendt, The Life of Mind (1977–1978)

The Life of the Mind posljednje je, nedovršeno i izvrsno djelo velike filozofkinje. Arendt se u ovom tekstu bavila moćima duha –  mišljenjem, voljom i suđenjem – od kojih je dovršila samo dijelove o mišljenju i volji. Dio o mišljenju posebice je poticajan za razmišljanje, jer pogađa fenomen mišljenja u njegovoj jednostavnoj pojavnosti. Prikazujući kako se mišljenje pojavljuje, slijedeći svoju interpretaciju sokratičkog modela, Arendt nas izaziva da se suočimo s time što mišljenje znači za naše postojanje u svijetu, odnosno kako putem mišljenja uopće možemo postati netko. Iako je djelo nedovršeno i sadrži određene nedorečenosti, Arendtin prikaz tjera nas da se suočimo s fenomenom mišljenja.

Juan Rulfo, Pedro Páramo (1955)

Kao ažuran i savjestan student, pročitao sam Pedro Páramo, domaću zadaću, u jednoj noći i bilo mi je to katastrofalno iskustvo, kao da sam upao u neki kotao šizofrenične magle. Sada, recimo nekoliko godina poslije, konačno sam pročitao taj kratak roman i ostao zaprepašten. Zapravo, kao i nakon prvog čitanja, iako se sada sjećam što sam čitao, ne znam što reći. Priča, kao i svaka priča, poprilično je jednostavna. No Rulfo, uvijek neočekivano, ruši narativna očekivanja, bez da to izgleda kao neki jeftini meta trik. Čitati Pedro Páramo zato je prekrasno iskustvo, jer morate pustiti da vas jednostavno preplavi njegova logika, koju morate pomno pratiti. Jednostavno rečeno, Pedro Páramo je vrhunski roman i u potpunosti je fascinantno kako je savršeno strukturiran i kako se sve na kraju poveže. Jedino što znam jest to da ću ga ponovno pročitati. 

Previous Story

Svaka ptica svome jatu leti: nepotizam, networking i strukturalna nepravda

Go toTop