ANA GRGIĆ
Beth Kempton, Kokoro (2023)
U dječjoj maniji japanskih i korejskih slatkiša, pjesama i kulture zapitana sam kao roditelj što je to “kokoro” koji se zapravo pojavio kao gradivni element neke k-pop ili j-pop pjesme. Tada nisam bila svjesna da postoji cijela popularna knjiga o tome, koju je napisala japanologinja Beth Kempton. Knjiga je zapravo i izvrstan primjer kako unovčiti znanstveno znanje i kako živjeti znanstveni život na visokoj nozi. Svidio mi se stil pisanja, možda zato što sam se mogla poistovjetiti s jednom od uvodnih rečenica: “Tek sam kasnije shvatila da je tog dana u meni nešto umrlo, jedan dio koji je vjerovao da ćeš, ako budeš dobra i marljivo radila, ako zapisuješ zadatke u rokovnik, ako jedeš povrće, biti blagoslovljena dugim i sretnim životom.” No to ne znači da znam učiniti istu stvar. Ako se pitate što je to kokoro, a niste za čitanje tuđeg životnog puta u nošenju sa starošću i tugom na japanski način, evo kratkog odgovora: kokoro je unutarnje mjesto čovjeka, inteligentno srce koje izražava urođenu mudrost i odgovara na svijet u obliku osjećajnih impulsa; unutarnji kompas, onaj prozor koji nas vodi u ono što nas čini ljudskim.
Patrick Stokes, The Naked Self: Kierkegaard and Personal Identity (2015)
Iz neba pa u rebra! Kao svojevrstan otklon od hrvatske filozofije i svih aktivnih projekata vratila sam se svojoj prvoj filozofskoj ljubavi: temi osobnog identiteta, s malim twistom – Kierkegaardom – kojeg neki autori čitaju kao narativista. Ne znam što bih o tome mislila nego da treba čitati sekundarnu literaturu, ali i samog Kierkegaarda. Ali o tom, potom. Stokes ima lijep stil pisanja, sa sigurnošću proleti kroz i sažme filozofske probleme stare tisućama godina.
Milan Grlović, Album zaslužnih Hrvata XIX. stoljeća: sto i pedeset životopisa, slika i vlastoručnih podpisa (1898–1900)
Ovo je go-to naslov ako vas zanima tko je bio netko u 19. stoljeću. Ovo je google i wikipedija 19. stoljeća, vrijedan naslov za sve istraživače hrvatske filozofije. Jedna od onih knjiga (dva sveska, da budemo precizni) koju treba čuvati u vitrini i sigurnosti vlastita doma!
Marija Jeremić Cebalo, Mi djeca predplastičnog doba (2026)
Kada osoba koja nije pisac uspije pretočiti vlastito iskustvo i svakodnevicu u retrospektivu jednoga otočkog kraja, i to kroz niz minijatura koje se povezuju u tri paralelne priče – ljubavnu, priču o preobrazbi krajolika i priču o promjenama načina života – takvu knjigu jednostavno morate pročitati. Naročito ako vam je Korčula draga.