José González: El Invento (2023)
González je švedski glazbenik argentinskog podrijetla, a pjesma “El Invento” je prva koju je objavio nakon stanke od pet godina, a ujedno i prva koju pjeva na španjolskom jeziku. Ono što njegovoj glazbi daje toplinu i notu bezvremenosti je klasična španjolska gitara, umjesto standardne “zapadnjačke” akustične gitare tipične za indie folk zvuk.
Pjesmu je posvetio kćeri Lauri, a bavi se temeljnim egzistencijalnim pitanjima s kojima se svaki novi roditelj mora (ponovno) suočiti: Zašto sve ovo radimo? Prema kojem cilju idemo? Odakle dolazimo? Kome uopće zahvaliti što postojimo? Pjesma sugerira odgovor – nešto ćemo već izmisliti!
Osjećaj koji mi pjesma budi poznat je svim filozofima, a nalazi se u onim trenucima kada se zagledamo kroz prozor i obuzme nas blaga depersonalizacija radi samog opsega pitanja kojima se bavimo.
Tamino: Cigar (2017)
Tamino je belgijsko-egipatski glazbenik koji indie rock zvuk spaja s arapskim ljestvicama i složenim vokalnim melizmima, a ponekad svira i tradicionalne arapske instrumente poput uda.
Pjesma je suptilno, ali duboko propitivanje smrti, smisla i trajnosti. Propituje se treba li željeti duži život, čak i opravdanost samoubojstva, kao i pitanje zašto uopće želimo da nas netko pamti. Umjesto svega toga, poljubac žene vraća Tamina u trenutak, a odustaje od želje da svaki korak života nekako opravda.
Gigi Perez: Celene (2021)
Gigi Perez je američka glazbenica, a pjesma “Celene” posebno je zanimljiva jer je nastala prije njezine slave, kao sirov iskaz boli i tuge uzrokovan smrću njezine starije sestre Celene. Snimka je niske kvalitete, što doprinosi dojmu iskrenosti i izražajnosti vokala koji, kao da je na rubu sloma, težinom ispunjava jednostavne akorde gitare.
Ne sjećam se kad sam zadnji put čuo toliko stvarnu bol u pjesmi, koju ne može utješiti nikakvo isprazno obećanje duhovnosti, koje nudi vječnost kada samo želimo svakodnevnicu sa sestrom.
