Iako moram priznati da nisam jedna od onih osoba koje ne mogu zamisliti dan bez glazbe, ipak se nađe poneki trenutak u kojem je tišina preglasna, misli razbacane, a emocije žude za muzikom kroz koju će progovoriti. Ovih se dana vraćam pjesmama različitih žanrova, ali s istom potrebom – da utišam tišinu dok se uspomene ne pospreme natrag u svoje ladice.
The Black Keys: Too Afraid to Love You (2010)
Ponekad upijem tekst do posljednjeg atoma poruke koju šalje (ili barem one koju tada želim razumjeti), a ponekad riječi do mene dopru prazne, s natruhama značenja zarobljenog negdje u slušalicama. Ovisno o tome čistim li stan ili se odjednom nađem sama u krcatom tramvaju, “Too Afraid to Love You” je pjesma u kojoj se mogu izgubiti dok se osjećam izgubljeno, ali i oribati onih posljednjih par tanjura što me ružno gledaju iz sudopera.
Flora Cash: You’re Somebody Else (2017)
Dok me kopka osjećaj prolaznosti koji me svako toliko voli podsjetiti da se sve oko nas mijenja, ali i ostaje tako nepodnošljivo isto, većinom posežem za sporijim, tužnijim i “mekšim” melodijama koje će produljiti moj osjećaj melankolije taman onoliko koliko je potrebno da ga se na neko vrijeme zasitim. Bilo da krajičkom oka uhvatim egzistencijalno umoran odraz u ogledalu ili u poznatom pogledu ne pronađem osobu koju prepoznajem, Flora Cash sigurno će se naći na mojoj playlisti. Njihovu pjesmu “You’re Somebody Else” čula sam davno u nekoj seriji, pa su tako slučajno otkriveni stihovi postali oni kojima se često namjerno vraćam.
Goo Goo Dolls: Iris (1998)
Nerijetko u glavi vrtim one, vjerujem većini ljudi dobro poznate, A što ako? scenarije. Koliko god njihova uloga u našim životima bila frustrirajuća, a sve mi se više čini i gotovo univerzalna, otkrila sam da tu frustraciju pomaže ublažiti slušanje nekog klasika koji najčešće nasumično počne svirati u kafiću. Pretpostavljam da ima nešto utješno u prepoznatljivosti prvih taktova na koje ekipa za stolom nesvjesno pjevuši uz kavu ili pivo i da nostalgija prevlada razmišljanje o tome što smo još mogli reći tijekom svađe ili na rastanku s osobom do koje nam je sve više stalo. Nedavno je na mene takav učinak imala “Iris”, pa je dodajem na popis za čišćenje fizičkih, ali i mentalnih prostora.
