This post was originally published on April 14, 2026 by the Blog of the APA and has been republished with the permission of the APA Blog and the author. / Ovaj post izvorno je objavljen 14. 4. 2026. na Blog of the APA i tu je prenesen s dozvolom APA Bloga i autora.
Često se postavlja pitanje je li ljubav na prvi pogled moguća. Ljubav je zasigurno moguća. Također je moguće zauzeti određeni stav prema osobi nakon jednog pogleda na nju ili kratke interakcije s njom. Stoga bi ljubav – pod pretpostavkom da je ona stav u našim glavama (tijelima?) – trebala biti nešto što može nastati na taj način, zar ne? Zašto se onda ljubav na prvi pogled smatra nečim zagonetnim na način na koji ljutnja na prvi pogled, divljenje na prvi pogled ili vjerovanje na prvi pogled nisu?
Zašto je ljubav na prvi pogled naročito zagonetna a njena mogućnost nešto u što možemo opravdano sumnjati možemo uvidjeti ako istražimo stav koji mnogi od nas imaju prema uobičajenim izjavama ljubavi na prvi pogled. Ne želimo ih uzeti doslovno, barem ne na određenoj razini. Skeptični smo. Mislimo da “ljubavnici” vjerojatno brkaju ljubav s nekim drugim stavom. Možda se radi o velikom sviđanju ili zaljubljenosti ili privlačnosti, ili o nekoj drugoj vrsti privrženosti koja ipak nije na razini istinske ljubavi. Ljubav se čini nečim iznad tih stvari. One mogu voditi do ljubavi, ali ljubav se čini i dublja i značajnija od njih.
Ljubav je velika stvar. Nešto je što možete nositi sa sobom cijeli svoj život, nešto što postoji između dugogodišnjih partnera, što osjećamo prema svojoj djeci, obitelji, prijateljima. Nešto što se često smatra jednom od najvažnijih stvari u životu. Dakle, ako je ljubav istinska reakcija na nešto u svijetu, trebala bi biti reakcija na nešto što je također velika stvar, nešto veoma značajno u voljenoj osobi. A vanjski izgled ili što god netko kaže tijekom ćaskanja ne čine se dovoljno značajnima.
Moglo bi se sumnjati zahtijeva li ljubav išta veliko u svom objektu. Možda možete jednostavno zavoljeti nekoga bez ikakvog prethodnog razloga, kao što je slavno argumentirao Harry Frankfurt. Samo ste pogođeni, kao Kupidovom strijelom. Ili možda možete zavoljeti zbog razloga povezanih s privlačnim karakteristikama objekta. U svakom slučaju, prema tom gledištu, ljubav na prvi pogled ne bi se trebala doimati zagonetnom. Ali ipak se čini takvom, barem mnogima od nas. Također je teško, prema takvom shvaćanju, vidjeti kako možemo razlikovati ljubav od drugih pozitivnih stavova poput jakog sviđanja i privlačnosti.
S druge strane, neki su, kao Niko Kolodny, argumentirali kako je ljubav stvar zajedničke povijesti, povijesti koja nedostaje u slučaju ljubavi na prvi pogled. Prema takvom razumijevanju, ljubav na prvi pogled problematična je zato što je uvjet ljubavi prisustvo neke vrste odnosa između strana, a taj odnos u ovom slučaju nedostaje. Problem s takvim gledištem je u tome da je nejasno kako ljudi mogu biti sami po sebi vrijedni ljubavi. Zamislite nekoga tko nije povezan ni s kime – samotnjaka. Čini se da je on ipak vrijedan ljubavi; nije potrebno čekati dok ne bude u vezi s nekime kako bi je (konačno!) bio vrijedan.
Rješenje koje ja preferiram vrlo je jednostavno – postoji nešto duboko značajno već u prvom susretu s osobom, naime sama ta osoba. Biti osobom, posebnom jedinkom, jest velika stvar. Individue su jedinstvena, nezamjenjiva bića. To se čini dovoljno velikim kako bi opravdalo nešto kao ljubav. To nam sugerira pogled na ljubav koji se može formulirati u obliku slogana: ljubav je afirmacija stvarnosti druge osobe.
Pretpostavimo da takav pogled na ljubav ide u pravom smjeru (iako ga je još potrebno detaljnije tehnički razraditi). Ako je ljubav takva vrsta stvari, onda je ona nešto što se u principu može dogoditi u kratkom vremenskom periodu. Istinska ljubav na prvi pogled trebala bi uključivati određenu orijentaciju gdje osoba (prema Iris Murdoch) zaista gleda u drugu osobu i cijeni njezino postojanje. To se tipično događa tijekom određenog vremenskog perioda, ali to ne mora biti slučaj. Možete zavoljeti nekoga na prvi pogled na način koji ne uključuje romantične osjećaje. Možda možete zavoljeti “na prvi pogled” nekoga koga već znate, ali čije postojanje niste još istinski cijenili.
Prava ljubav na prvi pogled – nešto drugačije od jakog sviđanja, privlačnosti i tako dalje – čini se mogućom, ali ne lako dosežnom, barem mnogima od nas, ometenima prevrtljivosti života i nedovoljno sposobnima da zaista vidimo, i cijenimo, sami sebe, kao i našu inherentnu, bezuvjetnu vrijednost. Istinska ljubav, tako shvaćena, ne ovisi o našem osobnom interesu i zahtijeva jasan pogled kako bi ju se ostvarilo i održavalo. (Kako možete zaista vidjeti drugu osobu ako se koncentrirate na sebe i brinete o sebi?)
Dobili smo shvaćanje koje čuva neku zdravu skepsu o mnogim izjavama ljubavi dok daje nadu u istinsku ljubav u kratkom vremenskom periodu. Na kraju krajeva, ljudi se ne bi trebali dokazati vrijednima ljubavi – već jesu vrijedni. I ne trebaju pokazati svoju vrijednost – ako ta vrijednost nije nešto, poput vanjskog izgleda, što se može dobiti ili izgubiti. Znajući to, možemo biti sigurni da nam je ljubav na prvi pogled, u svim svojim oblicima, dostupna. Koliko smo spremni i otvoreni za nju u bilo kojem trenutku drugo je, praktično pitanje.
Prevela Martina Valković
