Gottlob Frege: sto godina poslije

Prepiska

GOTTLOB FREGE – LUDWIG WITTGENSTEIN
(1911–1920)

Godine 1911. student strojarstva na Sveučilištu u Manchesteru, Ludwig Wittgenstein, zainteresirao se za filozofiju matematike, doznao za knjigu Bertranda Russella The Principles of Mathematics (1903), a iz nje za matematičara i logičara Gottloba Fregea. Pisao je Fregeu, u pismu mu uputio nekoliko prigovora, na što mu je Frege predložio osobni susret, čime je započelo prijateljstvo i komunikacija dva buduća velikana filozofije. Wittgensteinova pisma Fregeu uništena su tijekom Drugog svjetskog rata, a dugo se vremena smatralo da su i Fregeova pisma Wittgensteinu nepovratno izgubljena. No 1988. u Beču su igrom slučaja pronađene Fregeove dopisnice i pisma upućena Wittgensteinu u razdoblju 1914–1920, a koja bacaju važno i zanimljivo svjetlo na njihov odnos kao i na jednu od prvih reakcija na Wittgensteinov Tractatus Logico-Philosophicus objavljen 1921. 

Wittgensteinovo kasnije prisjećanje o prvome susretu s Fregeom:

Pisao sam Fregeu iznijevši neke prigovore njegovim teorijama te sam s nestrpljenjem čekao odgovor. Na moje veliko zadovoljstvo, Frege mi je pisao te me zamolio da ga dođem posjetiti. […] Uveden sam u Fregeovu radnu sobu. Frege je bio malen, uredan čovjek sa šiljastom bradom, koji je poskakivao po sobi dok je govorio. Potpuno je sa mnom pomeo pod i osjećao sam se vrlo potišteno; no na kraju je rekao: “Morate ponovno doći”, pa sam se oraspoložio. (Peter Geach, “Frege”, 1961, str. 129–130)

Nakon tog susreta, Frege i Wittgenstein nekoliko su se puta sastajali, istodobno razmjenjujući polemička pisma. Njihova posljednjeg susreta Wittgenstein se prisjetio ovako:

Nakon toga sam s njim raspravljao nekoliko puta. Frege nikada nije želio govoriti ni o čemu osim o logici i matematici; kad bih započeo neku drugu temu, on bi rekao nešto pristojno, a zatim bi se odmah vratio logici i matematici. […] Posljednji put kada sam vidio Fregea rekao sam mu dok smo na stanici čekali moj vlak: “Zar nikada ne vidite poteškoće u svojoj teoriji da su brojevi predmeti?” Odgovorio je: “Ponekad mi se čini da vidim poteškoću – no onda je ipak ne vidim”. (Peter Geach, “Frege”, 1961, str. 130)

Odmah početkom Prvog svjetskog rata, 7. kolovoza 1914, Wittgenstein je kao austrougarski dobrovoljac poslan na Istočno bojište, a njegova se prepiska s Fregeom nastavila sve do 1920. – okončana u svojevrsnoj svađi. Iz tog razdoblja sačuvano je petnaest Fregeovih vojnih dopisnica i šest pisama upućenih Wittgensteinu.

U prvoj dopisnici Frege uz ostalo piše:

Dragi gospodine Wittgenstein! Najsrdačnije vam zahvaljujem na vašoj dopisnici. S posebnim sam zadovoljstvom pročitao da ste se prijavili kao dobrovoljac u vojsku i divim se tome što se i uz to još uvijek možete posvetiti znanosti. Nadam se da će mi biti dano da vas nakon rata ponovno vidim zdrava te da nastavimo naše razgovore. Siguran sam da ćemo se time naposljetku još više zbližiti i sve bolje razumjeti.

Gotovo četiri godine kasnije, 9. travnja 1918, nakon niza izmijenjenih vojnih dopisnica, Frege odgovara na Wittgensteinovu izjavu zahvalnosti (kakva onda stoji i u predgovoru Tractatusu) te najavu da mu Wittgenstein želi pokloniti određeni novčani iznos:

Teško možete zamisliti s kakvim sam iznenađenjem pročitao vaše ljubazno pismo od 25. ožujka 1918. Pišete o velikom dugu zahvalnosti koji, kako kažete, osjećate prema meni. Ja o takvom dugu ništa ne znam. Smatram da je svatko od nas u našem intelektuanom razgovoru nešto primio od onog drugog. Ako sam, više nego što naslućujem, pridonio vašim nastojanjima, to me vrlo raduje; jer znam da ta nastojanja, u svom uzvišenom letu, ostavljaju svijet niske sebičnosti duboko ispod sebe. Ono što ste vi stekli u našem međusobnom odnosu, nadam se, pomoći će čovječanstvu da na svom putu, koji mu je naznačen, napreduje barem korak dalje. Ako pritom riječi koje sam razmijenio s vama nastave živjeti u svojim učincima, to mi je utješna pomisao. Neka vam, dragi prijatelju, bude dano da još doživite nešto od tih učinaka. Što mi preostaje nego da ono što ste mi u najplemenitijem duhu namijenili primim s iskrenom zahvalnošću – onako kako, vjerujem, vi to i mislite.

U pismu koncem iste godine, 15. listopada 1918,
svega dva tjedna dana prije no što je Wittgenstein zarobljen
na Talijanskom bojištu, Frege mu odgovara
na njegovu prethodnu obavijest da je dovršio
rukopis svoje ranije najavljene rasprave, pa piše:

Vaša me razglednica jako obradovala. Čestitam vam na dovršetku vašeg rada i divim se što ste ga uspjeli dovršiti u ovo vrijeme i pod ovakvim okolnostima. Neka vam bude dano da svoj rad vidite objavljen, a meni da ga pročitam! Nadam se da ću vam uskoro moći poslati nešto svoje. Vjerojatno se s time nećete baš slagati, ali će nam zato razgovor o tome biti još poticajniji, ako nam bude dano da se u sretnijim i mirnijim vremenima ponovno vidimo zdravi. Već sam dovršio jednu drugu malu raspravu o negaciji u rukopisu, a koju namjeravam objaviti čim bude moguće. Ona je zamišljena kao nastavak prve. Zahvaljujem vam na vašem vjernom sjećanju na mene, i ja ću se vas uvijek sjećati s prijateljstvom.

Wittgenstein je početkom studenog 1918. zarobljen te je devet mjeseci proveo u logoru u talijanskom Monte Cassinu. Rasprava čije slanje Frege u dopisnici najavljuje njegov je članak  “Misao”. Prepiska i svaki budući kontakt Fregea i Wittgensteina upravo će i završiti energičnom rastavom oko tog članka te oko Wittgensteinova rukopisa Tractatusa.